Mijatović: Priča oko Ronalda otela se kontroli

SPLIT - Postoji li još nešto što se u nogometu može postići ako si s najslavnijim svjetskim klubom, Realom iz Madrida, osvojio naslov prvaka Europe i to potpisujući jedini gol u finalu, i ako si za manje od desetak godina nakon toga postao i direktor tog slavnog Reala? Vjerujem da ne postoji!

Dakle, Predrag Mijatović-Peđa, nekadašnji napadač jugoslavenske nogometne reprezentacije, Valencije, Reala i Fiorentine, a sada direktor madridskog kluba, mogao bi danas slobodno reći: “Ja sam u nogometu došao do vrha.”

Pogotovo jer ima i titulu prvaka svijeta s onom čuvenom čileanskom reprezentacijom koja je 1987. godine bila najbolja, ona koju je vodio hrvatski trener Mirko Jozić a u njoj igrale kasnije potvrđene klase Robert Prosinečki, Zvonimir Boban, Davor Šuker...

Što sam sobom nakon 35.?

Ali kad smo se ovih dana 'sudarili' na otoku Braču gdje se Predrag Mijatović s cijelom obitelji i prijateljima odmarao uživajući u modrom moru i borovoj šumi ovog otoka prije nego što se vrati u kraljevske nogometne dvore na Santiago Barnabeu i svoj ured prvog čovjeka struke, Mijatović će reći:

- Real Madrid je kroz povijest osvajao sve što se može osvojiti, ali nikad nije osvojio sva tri moguća trofeja u istoj sezoni: španjolski Kup, prvenstvo i Ligu prvaka!

To je, uz tradicionalne ciljeve koje Real Madrid nosi sa sobom kao sudbinu, mogao biti novi cilj Reala i Mijatovića. Zanimljivo je kako je Mijatović kao čovjek koji ipak dolazi s tamo nekog 'brdovitog Balkana', pokraj bezbrojnih i slavnih imena iz duboke povijesti španjolskog nogometa, postao direktor tako slavnog europskog kluba? Slučajno ga se netko sjetio?

- Ne. Još dok sam bio nogometaš razmišljao sam o tome što poslije. Jer nogometni život je uzbudljiv, dinamičan, ali i kratak. Jer kad završiš karijeru, što raditi sa 35 godina? Ostalo je puno vremena za novi život. Ja sam znao i što hoću i što neću: neću biti trener, a hoću ostati u nogometu! Zato sam najprije postao licencirani menadžer Fife, uspostavljao ili održavao kontakte. Zapravo ulagao u sebe. I tako sam se našao s Ramonom Calderonom, kandidatom za predsjednika Reala. Ušao sam u njegovu kampanju znajući da puno toga stavljam na kocku. Jer ako on ne prođe, padam i ja. Ali, prošli smo.

Sigurno je da mu je put otvaralo i to što je bio igrač, što su svi navijači Reala pamtili onaj finale kad je Peđa u Amsterdamu Juventusu u samoj završnici uvalio jedini gol i tako Real nakon pune 32 godine čekanja opet popeo na europski tron.

Mijatović će za sebe reći da je i rođen pod sretnom zvijezdom. Živi sjajno, ima brojnu obitelj, bezbroj prijatelja... O Realu sada i novoj sezoni nije baš rado govorio. Objasnio mi je da je španjolskim novinarima rekao da ga ne zovu i ne traže jer do 31. kolovoza neće davati intervjue. A novinarska je taština, zna on to, neizmjerna. Ovo je zato više ispalo slučajno, kao neplanirani susret na odmoru.

Real uvijek nešto osvoji

- Real uvijek ima vrhunske, najveće ciljeve. U sva tri natjecanja, Kup, prvenstvo i Liga prvaka, plan je uvijek - vrh! U ovom klubu gdje god i kad god igrao sve osim pobjede je neuspjeh. Mora se pobjeđivati čak i u pripremnim utakmicama. Meni osobno takav stav odgovara, ta pobjednička filozofija. Dakle, cilj je uvijek barem jedan naslov u sezoni. A naravno da je europski naslov nešto što svaki igrač sanja. No, ne dosanjaju svi. Eto, ona sjajna momčad Reala u kojoj je igrao Butragueno i ostali pet puta je bila prvak Španjolske, a nikad nisu osvojili Ligu prvaka! A nije nikad, a posebno sada lako postati prvak Španjolske. Puno je jakih klubova, kvaliteta je konstanta.

Mijatović je u prilici da mnoge situacije, igrače i klubove uspoređuje, pa priznaje da su sada engleski klubovi dominantni, ali i da su skloni osciliranju. Pitam ga za 'naše' bivše i sadašnje prostore, spominjem fenomenalne igrače koje je proizvodio Balkan.

- Uz dužno poštovanje prema svim generacijama i igračima koji su nikli na tom Balkanu uvjeren sam da je ona naša generacija, čileanska, najbolja u povijesti 'našeg' nogometa! I bez obzira što to sada nakon svega što se dogodilo može netko i drukčije tumačiti, uvjeren sam da bismo mi, da smo ostali na okupu kao jedna reprezentacija, bili prvaci svijeta i u seniorskoj konkurenciji.

Beckham i Ronaldo

• Real, zna se, kupuje što poželi. Ipak, Cristiana Ronalda ovog ljeta nije uspio dovesti. A izgledalo je da svi hoće taj transfer, osim sir Alexa Fergusona?

- Zainteresirani smo naravno, ali taj transfer ipak su mediji doveli do mogućnosti realizacije, a stvarno nije bilo tako blizu. Ta priča oko njega u Realu dobila je velike dimenzije pa je došlo do sitaucije koju ni mi nismo mogli kontrolirati. A realnost je vrlo jasna: on je najbolji igrač svijeta, pod ugovorom s moćnim i jakim Manchester Unitedom, i ako ga ne žele transferirati onda od posla nema ništa.

• A David Beckham? Je li ga se Real gospodski odrekao, nije više bio u ideji velikog kluba?

- Ne, istina je jednostavna: Beckhamu je istekao ugovor. Mi smo razgovarali o produžetku, on je karizmatičan igrač, te je godine osvojio i svoj prvi europski naslov s Realom, htjeli smo za stol o novom ugovoru. Ali on je već ranije donio drugu odluku.

• Vjerojatno je pamtio i 'ružne dane' kad nije bio standardan?

- Ne, on je vrhunski profesionalac koji je bio s obje noge na zemlji. Nikad nije prigovarao, čak ni kad nije bio ni na klupi, kad nije ni putovao s momčadi. Pustite to što su mediji znali na svoj način obraditi. On je, a upoznao sam ga dobro, ne samo fantastičan igrač već i osoba.

Hrvatska ima veliku budućnost

Predrag Mijatović prepun je hvale za hrvatsku nogometnu reprezentaciju i prognozira joj uspješnu budućnost

• Hrvatskoj je malo nedostajalo prije deset godina u Parizu?

- Da. Hrvatski nogomet je na nevjerojatno visokoj razini. Ustvari, hrvatska reprezentacija čini nemoguće, stalno je u vrhu, sad ste peti na rang listi, a nacionalno prvenstvo je iskreno rečeno slabo. Međutim, vi ste uspjeli napraviti fantastičnu koheziju s igračima koji igraju u inozemstvu. Nemojte to shvatiti krivo, ali hrvatska reprezentacija ima veliku budućnost. Uostalom, od osamostaljenja vi ste uvijek igrali zapaženu ulogu.

• Slaven Bilić je i igrama i rezultatima napravio iznenađenje?

- Moje je mišljenje da je Bilić uspio prenijeti onaj ambijent i prijateljstvo koje je krasilo onu reprezentaciju s Prvenstva svijeta u Francuskoj. On je to imao u glavi, znao je prenijeti igračima i ovi su to prihvatili. To je velika stvar. Španjolski mediji o hrvatskom nogometu pišu u superlativu, diveći se igri, kvaliteti i rezultatima. Jer to i jest čudo kad se uzme u obzir veličina zemlje, slabija liga, uvijek odlazak najboljih igrača...

U Realu je Mijatović igrao zajedno s Šukerom i Jarnijem. Za Jarnija će reći da je veliki profesionalac, ali kad spomene Šukera onda se gotovo digne na noge:

- Prvu godinu Šuker i ja smo bili napadački tandem. Kasnije je on igrao manje, ali za mene je to nevjerojatan igrač! On je bio više nego rođeni golgeter, on je imao neviđen osjećaj za gol, a znao je senzacionalno lako završavati akcije. I bio je, makar se to malo kad spominje, veliki profesionalac! Nikad ozlijeđen. E sad vam kao direktor Reala kažem: da danas postoji takav igrač Real bi ga platio koliko god se za njega traži.

Zarazile me Sportske igre mladih

Za kraj smo ostavili pitanje koje nije toliko vezano uz nogomet, a još manje uz Real, pitanje o njegovoj vezi i suradnji sa Zdravkom Marićem, predsjednikom Organizacijskog odbora Igara mladih, i zapravo 'autorom', na čiji je poziv i došao na Brač?

- Nisam u životu vidio ni upoznao upornijeg čovjeka! Došao je do mene preko jednog zajedničkog prijatelja, fascinirao me svojom idejom, vizijom i upornošću. I tako sam se i ja 'zarazio' tom idejom, obećao da ću kao ambasador Igara doći u Split, vidjeti sve to. I evo me.